Živjeti fitnes

Orlando Lopac

Današnji život nas ‘melje’ kao nikada ranije. Radni dani koji postaju radne noći, prehrana s nogu, druženje s prijateljima putem društvenih mreža. Vrijeme izgubljeno u cestovnim gužvama, djeca kao ‘predmeti’ koje razvozimo po svakodnevnim aktivnostima…

Jesmo li kao ljudska bića uopće spremni za zadatke koji su postali opće prihvaćeni, iako nisu niti malo ljudski? Može li se naše tijelo oduprijeti nesagledivoj količini suvremenog životnog tereta? Kako sačuvati zdravi razum od tsunamija svakodnevnih informacija?

Na žalost, velika većina zapravo niti ne stigne razmišljati o ovim pitanjima. Postali smo ‘zombiji’ ljudskog žrvnja, a o posljedicama koje se manifestiraju u sve većem broju ‘deformiranih’ tijela, nebrojenim bolestima, psihičkim poremećajima, agresivnosti i razdražljivosti, stanjima poput pretilosti i anoreksije priča se samo u stručnim krugovima ili se s vremena na vrijeme progovori u medijima (uglavnom na pogrešan način). I tu je priči, za čovjeka koji sve to skupa živi, kraj.

Osim, za jedan mali postotak onih koji su pronašli ‘čarobnu formulu’.

O njima ću danas pisati. Ali ne za njih, nego za sve druge. Za većinu, koja se prepustila i koju žrvanj vrti, lomi i usitnjava. Možda ih uspijem pogurati prema sigurnijem, boljem i zdravijem…

Zbog prirode mog posla, odnosno preciznije rečeno, samo jednog područja mog posla, imao sam priliku kvalitetno provoditi puno vremena s iznimno velikim brojem potpuno različitih ljudi. Kad kažem kvalitetno provoditi, onda mislim na tisuće zajednički pređenih kilometara, stotine pojedinačnih sati razgovora i na desetine kubika prolivenog znoja. Onda mislim na trening. Sve do nedavno, kao instruktor grupnih programa vježbanja i kao osobni trener, mijenjao sam i gledao kako se mijenjaju životi. Bio sam dio brojnih pokušaja, ‘padova i ustajanja’, odustajanja i vrhunskih postignuća… I u fizičkom, i u mentalnom smislu.

Kao dio njihovih života, često sam ‘saznavao’ stvari koje nekada nisam niti trebao znati. Susretao sam se s njihovim ‘demonima’, družio se s njihovim ‘anđelima’. Gurao ih kada su posustajali, zaustavljao kada su išli prejako. Sve samo s jednim ciljem: nesvjesno ih pretvoriti u ‘ovisnike’. Narkomane zdravog! Stvoriti im naviku i potrebu za tjelovježbom bez koje više nikada neće moći. Dovesti ih u stanje svijesti koje je u potpunosti spoznalo da su isključivo redovita i kontinuirana tjelesna aktivnost ta ‘čarobna formula’. Osnovni izvor zdravlja, sreće, snage, duha, uspjeha, bogatstva, vedrine…

Među svima njima, ljudima vrlo različitih profila, godina, iskustva, sposobnosti i znanja nalazimo i žene i muškarce, heteroseksualce i homoseksualce, kronološki izrazito mlade i one s puno godina. Vrhunski manageri, domaćice, liječnici, učenici, studentice, ‘bauštelci’, kuhari, savjetnici, konzultantice, novinari, umjetnici, profesionalni sportaši, glazbeni virtuozi, top modeli, političari, glumice, medijske zvijezde, mame i tate, bake i djedovi. Svatko od njih živi svoj život. Ispunjen obvezama, zadacima i očekivanjima. I svatko od njih zbog toga ima ili je imao svoje trenutke i periode uspjeha, padova, problema i bezbrižnosti, zdravlja i bolesti. Osjetio je, ili i dalje osjeća snagu već spomenutog žrvnja. Ali svatko od njih danas živi bolje i lakše. I to je zajedničko svima, jer bez obzira što su na prvi trening došli s različitim pobudama, interesima ili potrebama, danas svi imaju samo jedan, isti cilj: trenirati redovito i kontinuirano… Danas je svima trening rutina. Kao pranje zubi. Ako ga propuste, iako svjesni da se ništa neće promjeniti zbog dva-tri ‘kiksa’, osjećaju se nepotpuno…

Da bi se konkretnije shvatila važnost ‘fenomena ovisnosti’ jednom usvojene potrebe za treningom, važno je zapravo razumjeti da je redovita kontinuirana tjelovježba sama sebi cilj. Postignuti rezultati i dosegnuta stanja, samo su produkt koji je nastao uzročno-posljedičnom vezom. I to je tako jednostavno i motivirajuće. Shvatiti da se zapravo trebate samo pokrenuti i prepustiti promjenama, jer upravo tim, kontinuiranim i redovitim treningom iste su neodgodive:

• kod nekoga to ide brže, kod nekoga sporije, ali događa se. Događa se u svim tkivima i organima, u svakoj stanici. Postajete čvršći, jači, otporniji, izdržljiviji, snalažljiviji, koordiniraniji, spretniji, funkcionalniji, zdraviji, ljepši, veseliji, mudriji…
• počinjete nesvjesno mijenjati prehrambene navike jer tijelo ‘govori’ što mu odgovara i daje vam znakove kojim ćete vrlo lako prepoznati razliku između konzumiranih namirnica. Uočavate dobrobiti obroka koji vam daju snagu, koji vas oporavljaju od napora i hrane od koje se osjećate lagano, a počinju vam smetati namirnice koja vam stvaraju osjećaj nadutosti, od kojih vam se spava i koje vas zapravo nisu nahranile onako kako tijelo to želi. Počinjete uživati u hrani na drugačiji način, pa lepinja s čevapčićima postaje jednomjesečni luksuz, uživanje u svakom zalogaju. I to bez grižnje savjesti…
• raspoloženje i pozitivna samouvjerenost vam rastu. Ciljano počinjete mijenjati stvari, pa dok drugima radni dan započinje u obližnjem cafe baru ispunjenim dimom vi se upravo vraćate s ‘morning workouta’ iz vašeg gyma ili s jutarnjeg jogginga. Dok drugima posao završava nervoznim sjedenjem u automobilu na putu doma u vrijeme najveće gužve, vi udarate vreću za boks u dvorani fitnessa u neposrednoj blizini vašeg ureda ili veselo hodate do svog limenog ljubimca kojeg ste parkirali 2 kilometra dalje od mjesta rada (u zoni besplatnog ili jeftinijeg parkinga i na lokacij s koje izbjegavate prometni kaos)…
• prioriteti i navike se mijenjaju i vi ih počinjete primjenjivati na ljude oko sebe. Umjesto druženja po kavama tijekom kojih najčešće razgovarate samo sa svojim virtualnim prijateljima, a osobi preko puta tek s vremena na vrijeme kimnete glavom iako je riječ o najboljem prijatelju, počinjete cijeniti druženje s potpuno nepoznatim ljudima tijekom grupnog fitness treninga, gdje su svi jednaki. Gdje i direktori, i liječnici i gospodarstvenici i studenti dijele zajedničku ‘muku’, strast, vibru. Gdje su svi mokri od znoja, gdje je zrak zagušljiv, ali je energija fantastična. Gdje osobu do vas, iako joj ne znate ime, bodrite da izdrži još malo…
• radne sposobnosti i percepcija vam se mijenjaju. Brže i kvalitetnije pronalazite rješenja, učinkovitiji ste jer odlično spavate pa niste umorni i dekoncentrirani na poslu. Uočavate razliku između kolega i kolegica koji su poput vas u redovitom treningu i to vam je rutina i onih koji nakon svakog kampanjskog posjeta gymu sami sebi pišu hvalospjeve. Nemate niti dana bolovanja, a da je vrijeme gripe i drugih sezonskih bolesti znate samo zato što ste to pročitali u dnevnom tisku ili zbog toga što je pola zgrade u kojoj radite prazno. A nije vrijeme godišnjih…
• uočavate razliku između nametnutih obveza i pravih stvari. Kasno popodne i večer provodite na nogometnom igralištu sa svojim desetogodišnjim sinom, ne znate gdje vam je mobilni uređaj i nije vas briga. Ili u stanu, po stoti puta plešete ‘ringe ringe raja’ sa svojom dvije i pol godine starom kćerkicom, već vam se zavrtilo u glavi, ali ona ne posustaje, pa nećete niti vi. Ne želite biti poput ‘susjeda’ koji svaku večer provodi ispred tv ekrana, dok mu dječica, zavaljena u fotelje, piju gazirani sok, jedu kekse i ne skidaju pogled s tableta…

Otkrili ste ‘čarobnu formulu’.

I iako vodite tvrtku s 40 zaposlenih i blizu ste 50 godina, krećete u pripreme za sljedeći ‘Spartan Race’. Osjećate svaki udah. Živite fitnes… i postajete #BoljaVerzijaSebe.

Orlando Lopac, prof.cin.
CEO, Orlando Fitness Grupa