20.03.17

Zašto trčanju dati priliku?

Martina Ostojić aka Freckles In My Mind

Razmišljanja rekreativca

Oduvijek sam voljela trčati. Rekreativno ili kao dio sporta kojim sam se bavila, trčanje mi je davalo osjećaj ispunjenosti. Bavljenje sportom kroz djetinjstvo, školu i faks bila je normalna stvar. Nakon faksa, uz obaveze novog posla, prepuštenosti samima sebi, stvari su postale nešto teže. Bavljenje tjelesnom aktivnošću postalo je stvar izbora. U većini slučajeva, zbog nedostatka vremena, na mojoj listi prioriteta nažalost završilo bi na dnu. Kroz neko vrijeme, počela sam osjećati posljedice sedimentarnog načina života. Nedostatak energije, želje za kretanjem, lošija prehrana..sve se počelo gomilati i znala sam da trebam prestati nalaziti izgovore i da se trebam ponovo pokrenuti.

  • freckles5
  • freckles6
  • freckles8
  • freckles2
  • freckles4
  • freckles3
  • freckles7
  • freckles1

Počela sam ponovo trčati. Na početku se bilo teško pokrenuti, no sa svakim novim treningom unatoč napornom danu, ako bih otišla trčati, dobila bih novi polet, novu dozu energije. Trčanje bi me iscrpilo na jedan posve drugačiji način, a u isto vrijeme dalo mi dozu endorfina, osjećala bih se bolje i pozitivnije i unatoč umoru nakon treninga bila sam ispunjena drugačijom vrstom energije.

Shvatila sam da mi je činjenica da radim od 8-16 pružila bezbroj izgovora i opravdanja da nisam počela ranije. „Zbog posla ne stignem ništa.“ „Moram imati vremena i za prijatelje.“ „Stan je u neredu.“ „Lakše je naručiti hranu.“ Sve su to bili izgovori kojima sam opravdavala nedostatak vremena za treninge. 8 sati posla dnevno ne znači da nemaš vremena za išta drugo. Znači samo da trebaš presložiti prioritete kako bi u svom užurbanom danu prednost dao stvarima koje su ti bitne. Za mene su bitne stvari postale moje zdravlje i dobrobit. U većini slučajeva to je značilo ustati se ranije kako bih odradila trening prije posla ili napravila vremena da druge stvari obavim ujutro i na taj način oslobodila vrijeme navečer. Isplatilo se. Reći „nemam vremena“ je isto što i reći „ne želim.“. Za stvari koje su nam bitne, koje nam postanu broj jedan prioriteti, uvijek nađemo vremena. „Tko želi nešto učiniti, naći će načina. Tko ne želi, naći će ispriku.“ Kada sam svoje prioritete presložila, vremena je bilo dovoljno. I tako prva promjena prema zdravijem životu nije bila fizička, već psihička.

Trčanje je postalo nekom vrstom terapije, ispušnog ventila. Vrijeme za mene, za razmišljanje, za nove ideje. Od nekoga tko je trčao tu i tamo, ne više od 4 km, počela sam trčati 3-4 puta tjedno, dionice od 8-10 km. Najdraže mi je postalo započeti vikend ranim treningom trčanja. Do 9 ujutro odradila bih 10-12 km i imala bi osjećaj da mi je dan započeo savršeno.

Trčim na nasipu, Jarunu ili gradu. Međutim najveći mi je gušt trčati na moru uz plažu. Nema do morskog zraka i šuma valova koji prate tvoj tempo i doze endorfina koja te ostavi manje umornim, depresivnim i napetim kroz dan.

Prošle godine trčala sam svoj prvi polumaraton. U treniranju za dugu dionicu, shvatila sam da mi je najteže odtrčati prvih 4-6 km. Unutar tih prvih 6 km, želja za odustajanjem za mene je bila najjača. Međutim, unutar tih 6 km, želja za nastavljem je bila još jača. I tako više-manje svaki trening. Trčanje je za mene postalo u neku ruku mentalni trening u kojem jačam vlastitu volju. Bilo je dobrih i loših treninga. Dobri treninzi davali su mi osjećaj nepobjedivosti. Loši treninzi naučili su me da se bitno pojaviti. Ali i jedni i drugi bili su jednako bitni.

Prednost kod trčanja je da ti ne treba teretana, članstvo, trener niti raspored vježbanja. Prednost kod trčanja je da je to sport koji te jednako izaziva mentalno i fizički. Trebaju ti kvalitetne i udobne tenisice i dobra volja. Trčati možeš bilo gdje. Trčanje je sport i za početnike i za profesionalce. Napor koji ćeš uložiti, da li ćeš trčati brzo ili sporo, da li će ti otkucaji srca biti visoki ili niski, koliko će trening trajati, da li ćeš trčati sam ili s nekim..Sve je na tebi i tvom odabiru.

Osobno volim trčati sama, prepuštena svojim mislima i razmišljanjima. To me ispunjuje pozitivnom energijom i poletom za dalje. Međutim, trčanje u grupi ili sa nekim ima također svoje prednosti. Grupa ti može pružiti potporu, gurati te dalje kad ti je teško, dati ti snage da završiš dionicu koja ti je predstavljala izazov.

„The real purpose of running is not to win a race, it is to test the limits of human heart.“

Ukoliko želite započeti s trčanjem, a do sad se niste bavili s njime, od srca preporučam da zavežete tenisice i izađete iz kuće. Napravili ste prvi korak – Započnite lagano. Pola sata laganog trčanja. Kroz dan-dva ponovite opet i opet. Prema vlastitim mogućnostima, u vlastitom tempu. Kao i sa svakim novim sportom ili aktivnošću, ukoliko ste do tad vodili sedimentarni način života, vaše će se tijelo u početku boriti protiv ideje kretanja. Sve će se činiti teško i naporno. Međutim, to je znak da ste na dobrom putu. Niti jedna promjena nije laka, ali male promjene, u ovom slučaju, korak po korak, trening po trening, ispuniti će vam život na bolje i kada to osjetite na vlastitoj koži, zaljubiti ćete se u ovaj sport. Osmijeh nakon treninga i osjećaj ponosa jer si odradio trening, neprocjenjiv je.

Vezani sadržaji

Ragnar Relay osvaja Englesku

Tomislav Jurak 11.09.2017.

CrossFit Igre – Desetljeće jednog sporta

Tomislav Jurak 25.07.2017.

Volim to sirovo

Amika Tomčić 27.06.2017.

Foamrolling

Martina Ostojić aka Freckles In My Mind 02.06.2017.

#Reebok