27.06.17

Volim to sirovo

Amika Tomčić

Tko o čemu – fitnes profesionalci o hrani, a s njima ruku pod ruku i njihovi vježbači. Logično, jer briga za tijelo i zdravlje ne može funkcionirati bez odgovarajuće hrane. No, što bi to bilo najbolje i najzdravije – o tome ima mnoštvo teorija a možda jednako toliko i potencijalnih zavjera. A svaka teorija sa sobom povlači neku vrstu ideologije ili pak ona sama postaje ideologijom. No, kako je nešto tako prirodno i neophodno, kao što je hrana, u rukama čovjeka postalo sredstvo za rat?

Ovaj tekst vas nema namjeru indoktrinirati. Jedino gledište koje zapravo imam, a nastalo na osnovu vlastitog iskustva, jest ono moje subjektivno i osobno. Slijedi moja priča o hrani.

  • 20170318_063049
  • 20170323_075221
  • 20170213_124206
  • 20170323_070542
  • 20170416_082514
  • 20170328_072839
  • 20170408_082311
  • svarcvald

Dok je moja sestra od najranije dobi vikala „meca, meca“ (mesa) ja za meso nisam htjela niti čuti. Niti za mlijeko, niti za jaja. I iako sam do puberteta poštovala kult svinje u vlastitoj obitelji, protjerala sam životinje sa mog tanjura najprije sporadično u pubertetu a zatim definitivno u ranim 20-ima. Preko 20 godina ne jedem meso zato što ga ne volim. Usprkos modnim utjecajima okoline (probala sam svakakve prehrambene koncepte), meso u mom životu jednostavno nije opcija. Oni koji me poznaju, znaju da nemam problema sa razinom energije, dapače, a liječnica nema zamjerki na moju krvnu sliku. Ne, ne zagovaram vegetarijanstvo nego slobodu izbora bez ugnjetavanja drugih. Ne podržavam mučenje životinja, sumnjam u porijeklo mesa (obavezno pogledajte film „Food Inc.“), pripremam ga kada treba i najvažnije od svega – ne maltretiram s tim ljude oko sebe. Toliko o mesu.

Obožavam slatko. Mogla bih živjeti na čokoladi. Znam da to nije dobro pa se borim. Borba traje desetljećima. Naizmjenično pobjeđuju malo snaga moje volje, malo čokolada. I nemojte mi spominjati onaj najgori poremećaj od svih zvan „pojedi 1 kockicu“ – radije se potpuno odreknem slatkog na godinu i pol dana (što mi je jednom i uspjelo). Uglavnom, u potrazi za nekom opcijom (ne, voće mi nije slatkiš) koja me neće debljati i činiti mi loše na druge, manje vidljive načine, nabasala sam prije par godina na recept: bademi, datulje i kakao – sve samljeti, zarolati smjesu u kuglice – i desert je gotov. Nakon 10 dana istog slatkiša u nizu, krenula sam kopati po internetu i otkrila cijeli jedan paralelni svijet, za koji, priznajem, pojma nisam imala da postoji – raw food ili sirova hrana. Osnovna ideja iza ovoj prehrambene filozofije jest da se hrana zagrijavanjem iznad 45°C ubija, točnije uništavaju se nutrijenti i prirodni enzimi koji potiču probavu i saveznici su u borbi protiv mnogih kroničnih bolesti. Raw food ekstremisti smatraju kako hrana termičkom obradom postaje otrovna.

U potrazi za zdravim slatkišima, manje sam marila za zdravlje, a više za osjetom slatkog koji mi treba kao droga (jer šećer iz svih izvora izaziva ovisničko ponašanje). Uglavnom, recept po recept, otkivala sam sve maštovitije i čarobnije slastice bez brašna, maslaca, jaja i rafiniranog šećera. Najprije sam slijedila tuđe recepte a potom kreirala svoje. Prema uvriježenoj tradiciji, morala sam to podijeliti sa svijetom na društvenim mrežama pa sam bližu ali i dalju okolinu zarazila zdravim sirovim slasticama. Dva jednostavna recepta potražite na kraju ovog teksta (za izradu će vam biti potreban samo malo jači blender ili sjekač hrane).

I tako, oblizujući prste i zdjele, razmišljala sam o hrani i shvatila da u stvari i slane obroke mahom jedem sastavljene od sirovih namirnica (salate moje ljubljene). Moderan čovjek zbog brzine života i udaljenosti od izvora (sela, polja) mahom konzumira hranu iz šarenih paketića. Hranu koja ne liči na svoj izvor od kojeg je potekla te je do te mjere zagađena aditivima da ni na molekularnoj razini nije u srodstvu sa svojim pretkom prljavim od zemlje. Procesuirana hrana je jeftina, na dohvat ruke, brza i brojna, no s njom gubimo dodir sa svojim tijelom a usudila bih se reći i sa svojim duhom. Jer čovjek jest dio prirode na svim razinama svojeg bića, neboderima i tvornicama usprkos.

Kada se neko vrijeme hranimo „čistom“ hranom, onom pravom i neprerađenom, postajemo svjesni onoga što nam u tijelu nedostaje. Ponovno „čujemo“ svoje tijelo koje šapće: jede mi se cikla jer mi fali željeza ili mi se pije limunada jer mi fali vitamina C. Iako nisam isključivi sirovojedac, smatram kako nas takva hrana, dakle neprocesuirana i ne ubijena temperaturom, vraća u homeostazu, toliko potrebnu ravnotežu kojoj cijela priroda teži.

I da, na kraju, moj zaključak neće biti ni malo originalan: trebamo jesti što raznolikiju, biološki uzgojenu i što manje termički uništenu hranu. No, to smo svi već znali, zar ne?

Disclaimer: Ja sam vegetarijanac i volim sirovu hranu no navedeno možda nije prikladno za svakoga. Ne propagiram, samo iznosim svoj pogled. Ali upozoravam: nakon što pojedete nekoliko sirovih slastica, svaka druga će vam biti prazna i bez okusa! Dobar tek!


Sirovi čoko keksi

200 g indijskih oraščića
140 g badema
… samljeti sitno u sjekaču hrane pa dodati:
140 g datulja ili suhih smokava
40 g meda/ javorovog sirupa
Žlicu kokos ulja rastopljenog
Žlicu vanilije
… izmiksati pa dodati:
Prstohvat soli
40 g kakaa
1-2 žlice vode
… izmiksati pa oblikovati kekse. Držati u frižideru.


Kremozo

(6-8 porcija)

Čokoladna krema
1.5 kom avokada
1/2 šalice meda ili javorovog sirupa
1/2 šalice kokos ulja rastopljenog
1 žlica vanilije
1/2 žličice cimeta
3 žlice kakaa
prstohvat soli
… miksati u sjekaču hrane dok ne postane glatka i gusta smjesa. Izliti u posudice i staviti u frižider.

Krema od vanilije
1/2 šalice indijskih oraščića sirovih
1/4 šalice vode
1-2 žlica agave
1.5 žlica kokos ulja
0.5 žlice vanilije
prstohvat soli
… miksati u sjekaču hrane dok ne postane glatka smjesa, preliti preko čokoladne kreme i ostaviti u hladnjaku 30 min. Posuti cimetom ili kakaom po želji.

Amika Tomčić

Vezani sadržaji

Ragnar Relay osvaja Englesku

Tomislav Jurak 11.09.2017.

CrossFit Igre – Desetljeće jednog sporta

Tomislav Jurak 25.07.2017.

Volim to sirovo

Amika Tomčić 27.06.2017.

Foamrolling

Martina Ostojić aka Freckles In My Mind 02.06.2017.

#Reebok