09.05.17

Dance and feel crazy

Matea Knez

Ples – pokret koji oslobađa

Još kao mala obožavala sam ritam i kretanje uz glazbu. Možda se tada to i nije moglo nazvati plesom, ali iz današnje perspektive čini se da je to bio jako dobar početak. Lagana gnjavaža čitave obitelji koja je glumila publiku i pljeskala na svaki naš pokret. Oduvijek me privlačio taj osjećaj da kroz ples mogu izraziti veselje koje moja duša osjeća kada čuje neki beat ili super pjesmu.

  • Reebok167
  • FB_IMG_1489110741984
  • Reebok161
  • Reebok98
  • FB_IMG_1489110772672
  • Reebok151
  • FB_IMG_1489110768851
  • Reebok159

Bilo je to doba Michael Jacksona i pokušaja oponašanja njegovih otkačenih kretnji i pomalo čudnog jaukanja. Sjećam se školskih priredbi na kojima bi nastupala u nekoliko točaka pjevajući, plešući, glumeći… Da, ta ljubav bila je evidentna kod mene, a ja sam imala potrebu ispoljiti ju. Vjerujem da smo svi nekako u mlađim danima bili takvi, razigrani, ponekad raspjevani i rasplesani bez zadrške i srama iskreno veseleći se svakom novom danu.

Nadalje, neki su taj put nastavili kroz raznorazne srednjoškolske aktivnosti otkivajući nove afinitete prema pokretu. No i taj entuzijazam kod većine biva zaboravljen u blenderu tinejđerskih osjećaja pomiješan sa obavezama, drugačijim interesima povedenim sustavom vrijednosti koji okolina nameće. I tako u jednom trenu okrenete se iza sebe u svojim 30-ima, 40-ima… i shvatite da ste zaboravili pokret, zaboravili radost, sve vas nekako boli, tijelo vas više ne sluša, a dani postaju teški i pomalo jednolični. Pokušaji izlaska iz te kolotečine završavaju svakako. Netko pronađe sebe u nekom fitnes programu, netko krene na salsu, netko istrči prvi maraton u 50-oj, nekoga opere kriza srednjih godina i izlasci, a netko odluči zatvoriti se u kuću i “peglati kauč” trpajući se raznoraznim utješnim snackovima bez ikakve vrijednosti osim one kalorijske.

To govorim jer znam taj osjećaj, poznajem ljude koji su to prošli, bila sam i još uvijek sam dio tog puta za neke. Nije lako, a problem je puno dublji od onog fizičkog. Najteži i najvažniji sastojak u toj priči je motivacija, a moj cilj je upravo to. Vratiti ljudima želju za pokretom i onim osjećajem živosti. Kroz svoj posao želim ljudima prenijeti upravo ono što mene pokreće i zaraziti ih. Mnogi moji članovi nisu vježbači, neki nisu nikad prije kročili u fitnes centar, a sama činjenica da su neki redoviti već više od 6 godina govori u prilog tome da im je takva aktivnost postala dio života.

Zašto?

Ples je oslobađajući za tijelo i dušu. Na trening možeš doći umoran, pun problema i stresa, možeš donijeti sve svoje brige i na svoj način im dozvoliti da se otkače. Vikati, skakati, plesati i pjevati. Sve je dozvoljeno. Jer je to zaista okruženje u kojem te nitko neće krivo pogledati, svi dišu kao jedno, a opet svatko ispoljava radost na svoj način. Krećeš se uz muziku, a opet dozvoljavaš muzici da upravlja tobom. Puštaš joj da u tebi probudi zvijer ili ženstvenu divu. Postaješ savršen u svim svojim nesavršenostima. Upravo to je za mene pojam #perfectnever! I ono najljepše, odlaziš s treninga okupan osmijehom s kojeg se cijedi znoj s kojim su izašli svi oni toksični sastojci. I priča ne završava tu. Nikako. Vraćaš se kući, donosiš dio te pozitive koja je sada dio tebe i gdje dođeš s kim god razgovaraš dotiče ga ta tvoja strast. Želja za uživanjem u mogućnostima i slobodi svoga tijela i uma.

Počinješ razmišljati o onome što je bitno, o zdravlju, o ljudima koji te okružuju. I tako malo po malo život pojedinca se mijenja. I da, možda to i nije najidealniji način maksimalnog iskorištavanja vlastitih tjelesnih sposobnosti. Zasigurno će se naći stručnjaci koji će reći trebalo bi ovako ili onako, ali vjerujem da je to sve manje važno uzevši u obzir ishodište i gigantske korake koje su pojedinci morali napraviti da bi takav život sada postao njihova stvarnost. Ono u što sam sigurna je da je takav pojedinac sada puno plodnije tlo za nastavak učenja i istraživanja svog tijela uz rad na svom zdravlju, a naša je uloga kao trenera da ih podsjetimo da na tom putu neprestano žude za novim znanjem o sebi.

Pa krenimo, jer to je taj trenutak u kojem osjećamo da smo živi… kao u plesu kada postajem jedno s glazbom… for me that’s becoming more human!

Čekam vas ove subote na predivnom trgu ispred Muzičke akademije u Zagrebu da se otkačimo skupa i ludo rasplešemo na još jednom Reebok X Challenge-u!

Vezani sadržaji

Ragnar Relay osvaja Englesku

Tomislav Jurak 11.09.2017.

CrossFit Igre – Desetljeće jednog sporta

Tomislav Jurak 25.07.2017.

Volim to sirovo

Amika Tomčić 27.06.2017.

Foamrolling

Martina Ostojić aka Freckles In My Mind 02.06.2017.

#Reebok